Izbor materijala za komponente-lijevanja pod pritiskom izravno utječe na performanse proizvoda, troškove proizvodnje i naknadne tehnike obrade. Često korišteni metalni materijali za lijevanje pod pritiskom uključuju legure aluminija, legure cinka i legure magnezija, od kojih svaka ima jedinstvene prednosti i primjenjive scenarije.
Aluminijske legure naširoko se koriste u kućištima i komponentama za raspršivanje topline velikih kućanskih aparata kao što su klima uređaji i hladnjaci zbog svoje male težine, velike čvrstoće i dobre otpornosti na koroziju. Cinkove legure imaju dobru fluidnost i završnu obradu, što ih čini prikladnima za proizvodnju malih, preciznih dijelova kao što su ploče prekidača i ručke. Magnezijeve legure, sa svojom izuzetno malom težinom i dobrom toplinskom vodljivošću, koriste se u vrhunskim-kućanskim aparatima i prijenosnim uređajima, ali su skuplje i zahtijevaju strogu kontrolu procesa.
Što se tiče performansi materijala, mehanička svojstva, koeficijent toplinskog širenja, otpornost na koroziju i obradivost moraju se sveobuhvatno razmotriti.
Komponente kućanskih{0}}lijevanih pod pritiskom obično moraju izdržati određena mehanička opterećenja, kao što su nosači motora perilice rublja i kućišta mikrovalne pećnice; stoga su granica razvlačenja i vlačna čvrstoća materijala ključni pokazatelji. Istodobno, koeficijent toplinskog širenja utječe na pristajanje između komponente i drugih materijala, posebno u kućanskim aparatima koji su sastavljeni od više-materijala. Odgovarajuće usklađivanje koeficijenata toplinskog rastezanja materijala može spriječiti deformacije ili pucanje uzrokovano toplinskim naprezanjem. Osobito je važna otpornost na koroziju. Dijelovi u kuhinjskim uređajima, odvodne cijevi kondenzata klima uređaja i druge komponente koje su u stalnom kontaktu s vodom ili vlažnim okruženjima zahtijevaju pažljiv odabir materijala ili površinsku obradu kako bi se osigurao dug radni vijek.
Osim inherentnih svojstava metala, obradivost materijala također je ključni čimbenik u odabiru materijala. Legure aluminija i cinka imaju niska tališta i dobru fluidnost, što ih čini prikladnima za-brzinski lijev pod pritiskom; legure magnezija, iako su lagane, zapaljive su i zahtijevaju strogu kontrolu sigurnosti procesa. Nadalje, različiti materijali imaju različite stope skupljanja, a kompenzacija skupljanja mora se uzeti u obzir pri projektiranju kalupa kako bi se osigurala točnost dimenzija dijelova.
